Obrazovanje i kultura u Rusiji – pogled izvana

Već drugu godinu živim u Hrvatskoj. Direktor sam Studija za ruski jezik «Stil” u Splitu, koji posluje kao obrt.

Jedan ruski pjesnik je rekao: “Veliko se vidi iz daljine.” Udaljenost , koja me odvaja od Rusije , ima osim geografske, i vremensku narav. 40 godina sam radio u visokom školstvu, posebice na Sveučilištu družbe naroda, u svojstvu profesora ruskog jezika, kao stranog jezika . Na početku, moji učenici su bili stranci, koji su  studirali različite  specijalnosti na temelju međudržavnih sporazuma, i to na proračunskoj osnovi. Nakon toga, predavao sam studentima koji su došli na studij u Rusiju, na vlastitu inicijativu i koji su plaćali studij vlastitim sredstvima. Ujedno sam tako bio u prilici svjedočiti prijelazu sustava obrazovanja na komercijalne osnove.

Dakle, kakva je situacija danas? Imamo nove činjenice  razvoja obrazovanja i kulture, ali istodobno i nove probleme. Ne možemo reći da je to dobro ili loše. Jednostavno u životu postoje činjenice kao stvarnost i problem, kao posljedica tih činjenica.

Prva činjenica su škole. Masovno obrazovanje u Rusiji se odvija u državnim i privatnim školama. Svi u Rusiji sada imaju mogućnost odabira: gdje, kod koga i što učiti. Općeobrazovno školovanje traje 11 godina i obavezno je.   Srednjoškolsko obrazovanje može se stjecati u masovnim školama, u elitnim gimnazijama (dva strana jezika, više sati društvenih i kreativnih predmeta),  u posebnim srednjim školama (licejima) u sklopu Fakulteta, s naglaskom na pripremu za taj Fakultet, specijalnim školama s proširenim učenjem pojedinih predmeta, konkretno stranih jezika, u srednim strukovnim školama (bivša tehnička učilišta), kao i u pojedinim kulturnim ustanovama: u glazbenim, baletnim školama i umjetničkim školama. U Moskvi se nalaze jedinstvene (unikalne) odgojno-obrazovnih ustanove, u kojima se školuju budući stručnjaci u kulturnom sektoru društva: glazbenici, umjetnici, balerine.

Primjeri:
MGAH – Akademija Koreografije, bivša baletna škola u sklopu Boljšog teatra. Sada je ta škola samo prva karika u strukturi Akademije: škola – koledž – fakultet. Obrazovanje je kombinirano, kao i na osnovi proračuna, tako i na komercijalnoj osnovi. Nakon koledža, učenici stječu diplomu izvođača baleta, u koju se automatski uključuje i svjedodžba o srednjoškolskom obrazovanju.

Drugi primjer: Umjetnička škola u Lavrušinskom pereulke, sada je licej u sklopu Umjetničkog fakulteta – Surikova.  Tamnošnji studenti uče, kako posebne predmete, tako i opće. Imaju priliku upisati Umjetnički fakultet, kao i privelegije pri upisu istog. U muzičkoj školi braće Gnesinih također se vrši opća i stručna priprema. Ove škole su nacionalni ponos Rusije.

Ali dosadašnje škole, tj. škole u bivšem Sovjetskom Savezu, prestale su biti jedinstvene. Primjerice, postoji reklama na Internetu koja govori: Umjetnička škola “Start” arhitektonsko i umjetničkog smjera upisuje djecu od 6 godina u prvi razred. Do devetog razreda opće i stručno obrazovanje je besplatno. Od 9 do 11 razreda obrazovanje se plaća. Uče se opći predmeti iz područja umjetnosti i dizajna. Nastavu održavaju profesori  Moskovskog Arhitekturnog instituta i članovi Društva likovnih umjetnika koji pripremaju učenike za upis na taj fakultet. Ipak, u svakodnevnoj praksi  se kombinira obrazovanje u srednjoj školi i učenje u izvannastavnim obrazovnim kulturnim ustanovama: glazbenim, baletnim, umjetničkim školama, školama retorike, glumačkim školama, itd. Svrha takvih institucija je organizacija slobodnog vremena. Jasno je da je u masovnim školama obrazovanje besplatno, a dodatno obrazovanje iz područja kulture se plaća, kako za odrasle, tako i za djecu. Također, u  osnovnim srednjim školama fakultativno se održavaju različite radionice i sekcije na komercijalnoj osnovi.

Problem koji proizlazi iz navedenog: u devedesetima škole, koji su bile ponos Sovjetskog Saveza, jer su se razlikovali autorskim, kreativnim pristupom učenju, pretvorene su u akademije i fakultete, ograničene standardnima programima, državnim standardima i  Zakonom o obrazovanju. Ja sam pohađao masovnu školi u kojom sam stekao glazbenu naobrazbu , i to kao dodatnu, organiziranu uz onu opću, i ta škola postoji u Moskvi još od 1919. godine. U moje vrijeme to je bila Glazbena škola za djecu i odrasle.
Sada je ona pretvorena u Državni glazbeni fakultet, u kojem sada postoji škola, koledž i sveučilište.  Vrlo moderni trend u kulturnom životu Rusiji – neprekidno obrazovanje. A što je s onima koji su iz nekih razloga morali prekinuti obrazovanje? Što ako netko ne želi postati glazbenik ili umjetnik?. A za upis na drugi fakultet potrebna je položena Državna matura, a onoga tko želi odustati i promijeniti životni smijer nisu pripremili za polaganje iste. Već su ga pripremali npr. za glazbenika, dok su opće predmeti bili tek usputni u takvoj pripremi. Žao mi je moje stare glazbene škole. Moja mama nije htjela riskirati, pa je nakon nastave u općeobrazovnoj školi pratila mene na nastavu i u glazbenu školu. A ja ne bi htio da moj unuk upiše Državni glazbeni fakultet u djetinjstvu. Što ako se odjednom on predomisli ili izgubi glas ….

Činjenica druga – programi. Tu je Zakon o obrazovanju. Direktor glazbene školi u Moskvi radi na temelju programa, odobrenog od strane Ministarstva kulture Ruske Federacije, u okviru odredbi Zakona o obrazovanju. Programi uključuju opća načela nastave i opće uvjete. Sadržaj tog programa ovisi o osobnim preferencijama ravnatelja i njegovu glazbenom ukusu. Na njegov ukus može također utjecati određeni nastavnik te ponuditi svoju autorsku verziju.

Problem – učenici različitih glazbenih škola stječu određene vještine, umjeća i potrebne tehnike. Postulat “Učimo se na uzorcima” radi, ali pitanje je da li kolektiv glazbene škole koristi uzorke u skladu sa zahtjevima i očekivanjima učenika i njihovih roditelja, i da li to ide u prilog određenog društvenog projekta – to je sporno pitanje. S jedne strane imamo kreativno izražavanje nastavnika, veliki broj različitih obrazovnih materijala, a s druge strane gubimo klasične, provjerene vremenom, tradicije u obrazovanju. Svatko zna da na principu akademizma radi Akademija kiparstva, slikarstva i arhitekture Narodnog slikara Rusije Ilyi Glazunova. Ali, Rusija je sada opet – veliki poligon za eksperimente. Eksperimenti su dobri u laboratoriju. Možda je to razlog zašto se neki škole dramskih umjetnosti, gdje je učenici dobivaju dodatnu obuku, nazivaju «škole – laboratoriji».

Činjenica treća – visoko školstvo. Predstavlja pažljivo ustrojenu strukturu obrazovnog sustava – velikog broja sveučilišta i  akademija, državnih i privatnih. U Visokom školstvu postoje Federalne i Regionalne obrazovne ustanove. Federalne su podređeni Ministarstvu obrazovanja i znanosti, a regionalne obrazovne institucije imaju dvostruku podređenost: lokalnim vlastima i Ministarstvima. Usko specijalizirane obrazovne ustanove mogu biti unutar svakog Ministarstva Ruske Federacije: unutar Ministarstva kulture, zdravstva … … Svako ministarstvo ima Odjel za obrazovanje. Također, u ovom slučaju postoji dvostruka podređenost. Država zastupana po Verifikacijskoj Inspekciji od strane bilo kojeg Ministarstva može zatvoriti svaku obrazovnu ustanovu, ako ista ne provodi odredbe Zakona o obrazovanju. Svaka obrazovna ustanova (Državna i privatna) prolazi kroz licenciranje i akreditiranje.

Licenciranje – pravo na rad u sferi obrazovanja.
Akreditacija – pravo izdavanja državne diplome.

Problem – položaj i status Regionalne visoke škole. U svakoj od teritorijalnih struktura svaki načelnik je polubog. I on može učiniti sve. Kako se nositi s time – nitko ne zna. Država ima čvrstu kontrolu poslovanja rukovoditelja obrazovnih institucija u obliku teritorijalnih voditelja. Neovisne obrazovne ustanove postoje  u središtu, ali ne postoje u svim djelovima Rusije.
Dodatna informacija. “Društveno-kulturna aktivnost” SKD /”kulturno propagandni rad” / “kulturne i rekreacijske aktivnosti u Rusiji.

U različitim povijesnim razdobljima SKD se nazivala:

Odgoj i obrazovanje (prije 1920)
-  Političko-propagandni rad (1920-1970),
-  Kulturni i obrazovni rad (1970 – 1990),
-  Kulturni rad i rad u slobodno vrijeme (do sredine 90-ih),
-  Društveno – kulturne aktivnosti (od sredine 90-ih)
Takav je pogled izvana.

Vladimir Safronov
Mr. filologije,
pr. ruskog jezika
Split, 2011

Obrazovanje i kultura u Rusiji – pogled izvana
Već drugu godinu živim u Hrvatskoj. Direktor sam Studija za ruski jezik «Stil” u Splitu, koji posluje kao obrt.
Jedan ruski pjesnik je rekao: “Veliko se vidi iz daljine.” Udaljenost , koja me odvaja od Rusije , ima osim geografske, i vremensku narav. 40 godina sam radio u visokom školstvu, posebice na Sveučilištu družbe naroda, u svojstvu profesora ruskog jezika, kao stranog jezika . Na početku, moji učenici su bili stranci, koji su studirali različite specijalnosti na temelju međudržavnih sporazuma, i to na proračunskoj osnovi. Nakon toga, predavao sam studentima koji su došli na studij u Rusiju, na vlastitu inicijativu i koji su plaćali studij vlastitim sredstvima. Ujedno sam tako bio u prilici svjedočiti prijelazu sustava obrazovanja na komercijalne osnove.
Dakle, kakva je situacija danas? Imamo nove činjenice razvoja obrazovanja i kulture, ali istodobno i nove probleme. Ne možemo reći da je to dobro ili loše. Jednostavno u životu postoje činjenice kao stvarnost i problem, kao posljedica tih činjenica.

Prva činjenica su škole. Masovno obrazovanje u Rusiji se odvija u državnim i privatnim školama. Svi u Rusiji sada imaju mogućnost odabira: gdje, kod koga i što učiti. Općeobrazovno školovanje traje 11 godina i obavezno je. Srednjoškolsko obrazovanje može se stjecati u masovnim školama, u elitnim gimnazijama (dva strana jezika, više sati društvenih i kreativnih predmeta), u posebnim srednjim školama (licejima) u sklopu Fakulteta, s naglaskom na pripremu za taj Fakultet, specijalnim školama s proširenim učenjem pojedinih predmeta, konkretno stranih jezika, u srednim strukovnim školama (bivša tehnička učilišta), kao i u pojedinim kulturnim ustanovama: u glazbenim, baletnim školama i umjetničkim školama. U Moskvi se nalaze jedinstvene (unikalne) odgojno-obrazovnih ustanove, u kojima se školuju budući stručnjaci u kulturnom sektoru društva: glazbenici, umjetnici, balerine.
Primjeri:
MGAH – Akademija Koreografije, bivša baletna škola u sklopu Boljšog teatra. Sada je ta škola samo prva karika u strukturi Akademije: škola – koledž – fakultet. Obrazovanje je kombinirano, kao i na osnovi proračuna, tako i na komercijalnoj osnovi. Nakon koledža, učenici stječu diplomu izvođača baleta, u koju se automatski uključuje i svjedodžba o srednjoškolskom obrazovanju.
Drugi primjer: Umjetnička škola u Lavrušinskom pereulke, sada je licej u sklopu Umjetničkog fakulteta – Surikova. Tamnošnji studenti uče, kako posebne predmete, tako i opće. Imaju priliku upisati Umjetnički fakultet, kao i privelegije pri upisu istog. U muzičkoj školi braće Gnesinih također se vrši opća i stručna priprema. Ove škole su nacionalni ponos Rusije.
Ali dosadašnje škole, tj. škole u bivšem Sovjetskom Savezu, prestale su biti jedinstvene. Primjerice, postoji reklama na Internetu koja govori: Umjetnička škola “Start” arhitektonsko i umjetničkog smjera upisuje djecu od 6 godina u prvi razred. Do devetog razreda opće i stručno obrazovanje je besplatno. Od 9 do 11 razreda obrazovanje se plaća. Uče se opći predmeti iz područja umjetnosti i dizajna. Nasta
vu održavaju profesori Moskovskog Arhitekturnog instituta i članovi Društva likovnih umjetnika koji pripremaju učenike za upis na taj fakultet. Ipak, u svakodnevnoj praksi se kombinira obrazovanje u srednjoj školi i učenje u izvannastavnim obrazovnim kulturnim ustanovama: glazbenim, baletnim, umjetničkim školama, školama retorike, glumačkim školama, itd. Svrha takvih institucija je organizacija slobodnog vremena. Jasno je da je u masovnim školama obrazovanje besplatno, a dodatno obrazovanje iz područja kulture se plaća, kako za odrasle, tako i za djecu. Također, u osnovnim srednjim školama fakultativno se održavaju različite radionice i sekcije na komercijalnoj osnovi.

Problem koji proizlazi iz navedenog: u devedesetima škole, koji su bile ponos Sovjetskog Saveza, jer su se razlikovali autorskim, kreativnim pristupom učenju, pretvorene su u akademije i fakultete, ograničene standardnima programima, državnim standardima i Zakonom o obrazovanju. Ja sam pohađao masovnu školi u kojom sam stekao glazbenu naobrazbu , i to kao dodatnu, organiziranu uz onu opću, i ta škola postoji u Moskvi još od 1919. godine. U moje vrijeme to je bila Glazbena škola za djecu i odrasle.
Sada je ona pretvorena u Državni glazbeni fakultet, u kojem sada postoji škola, koledž i sveučilište. Vrlo moderni trend u kulturnom životu Rusiji – neprekidno obrazovanje. A što je s onima koji su iz nekih razloga morali prekinuti obrazovanje? Što ako netko ne želi postati glazbenik ili umjetnik?. A za upis na drugi fakultet potrebna je položena Državna matura, a onoga tko želi odustati i promijeniti životni smijer nisu pripremili za polaganje iste. Već su ga pripremali npr. za glazbenika, dok su opće predmeti bili tek usputni u takvoj pripremi. Žao mi je moje stare glazbene škole. Moja mama nije htjela riskirati, pa je nakon nastave u općeobrazovnoj školi pratila mene na nastavu i u glazbenu školu. A ja ne bi htio da moj unuk upiše Državni glazbeni fakultet u djetinjstvu. Što ako se odjednom on predomisli ili izgubi glas ….

Činjenica druga – programi. Tu je Zakon o obrazovanju. Direktor glazbene školi u Moskvi radi na temelju programa, odobrenog od strane Ministarstva kulture Ruske Federacije, u okviru odredbi Zakona o obrazovanju. Programi uključuju opća načela nastave i opće uvjete. Sadržaj tog programa ovisi o osobnim preferencijama ravnatelja i njegovu glazbenom ukusu. Na njegov ukus može također utjecati određeni nastavnik te ponuditi svoju autorsku verziju.

Problem – učenici različitih glazbenih škola stječu određene vještine, umjeća i potrebne tehnike. Postulat “Učimo se na uzorcima” radi, ali pitanje je da li kolektiv glazbene škole koristi uzorke u skladu sa zahtjevima i očekivanjima učenika i njihovih roditelja, i da li to ide u prilog određenog društvenog projekta – to je sporno pitanje. S jedne strane imamo kreativno izražavanje nastavnika, veliki broj različitih obrazovnih materijala, a s druge strane gubimo klasične, provjerene vremenom, tradicije u obrazovanju. Svatko zna da na principu akademizma radi Akademija kiparstva, slikarstva i arhitekture Narodnog slikara Rusije Ilyi Glazunova. Ali, Rusija je sada opet – veliki poligon za eksperimente. Eksperimenti su dobri u laboratoriju. Možda je to razlog zašto se neki škole dramskih umjetnosti, gdje je učenici dobivaju dodatnu obuku, nazivaju «škole – laboratoriji».

Činjenica treća – visoko školstvo. Predstavlja pažljivo ustrojenu strukturu obrazovnog sustava – velikog broja sveučilišta i akademija, državnih i privatnih. U Visokom školstvu postoje Federalne i Regionalne obrazovne ustanove. Federalne su podređeni Ministarstvu obrazovanja i znanosti, a regionalne obrazovne institucije imaju dvostruku podređenost: lokalnim vlastima i Ministarstvima. Usko specijalizirane obrazovne ustanove mogu biti unutar svakog Ministarstva Ruske Federacije: unutar Ministarstva kulture, zdravstva … … Svako ministarstvo ima Odjel za obrazovanje. Također, u ovom slučaju postoji dvostruka podređenost. Država zastupana po Verifikacijskoj Inspekciji od strane bilo kojeg Ministarstva može zatvoriti svaku obrazovnu ustanovu, ako ista ne provodi odredbe Zakona o obrazovanju. Svaka obrazovna ustanova (Državna i privatna) prolazi kroz licenciranje i akreditiranje.
Licenciranje – pravo na rad u sferi obrazovanja.
Akreditacija – pravo izdavanja državne diplome.
Problem – položaj i status Regionalne visoke škole. U svakoj od teritorijalnih struktura svaki načelnik je polubog. I on može učiniti sve. Kako se nositi s time – nitko ne zna. Država ima čvrstu kontrolu poslovanja rukovoditelja obrazovnih institucija u obliku teritorijalnih voditelja. Neovisne obrazovne ustanove postoje u središtu, ali ne postoje u svim djelovima Rusije.

Dodatna informacija. “Društveno-kulturna aktivnost” SKD / “kulturno propagandni rad” / “kulturne i rekreacijske aktivnosti u Rusiji.

U različitim povijesnim razdobljima SKD se nazivala: